Naši projekti ulaze u europodručje i Schengen!
Došao je i taj trenutak, barem onima koji su ga s nestrpljenjem iščekivali, prije par dana, u jednom potezu ušli smo i u europodručje i Schengen. Velik je to uspjeh za jedno društvo, jer se ništa na našem putu nije samo po sebi podrazumijevalo, pa tako još uvijek sve zemlje članice nisu uspjele ostvariti te ciljeve. Na tom je cilju u nizu radilo nekoliko vlada, nekoliko saziva Sabora, kao i veliki broj državnih i javnih službenika. I sami građani su svojom kontinuiranom podrškom davali neizostavni zamah i održivost tom procesu.
Uglavnom svatko za sebe već zna što to konkretno mijenja u njegovom ili njezinom životu, evo mi svi volimo putovati pa nam ukidanje graničnih kontrola na granici sa Slovenijom i Mađarskom još uvijek izgleda nestvarno dobro. Ogromne gužve na granicama, posebno u vrijeme kada „svi putuju“ odlaze zasluženo u ropotarnicu povijesti, bez ikakve nostalgije.
No, što Schengen konkretno znači za EU projekte? Projekti slabo putuju pa možda neće nešto profitirati, no, šalu na stranu, na izravnom dobitku će naravno biti mnogi korisnici projekata financiranih iz EU fondova, a posebno onih projekata koji na bilo koji način uključuju prekograničnu suradnju. Na primjer, redovni sastanci projektnih partnera, barem iz Hrvatske perspektive će postati jednostavniji i ugodniji.
Tajming je za to savršen, naime nakon nekoliko godina bez natječaja, 2023. godina biti će izuzetno bogata s pozivima na dostavu projektnih prijedloga za prekograničnu suradnju. Potpuno novi INTERREG programi kreću punom parom već u sljedećih nekoliko mjeseci. I ovoga puta spajamo postojeće i nove projektne partnere u novim i uzbudljivim projektima na relaciji Hrvatska – Italija, Slovenija, Mađarska, Srbija, Bosna i Hercegovina te Crna Gora. Prvi poziv već je i raspisan, za program Italija – Hrvatska, a projekti i partnerstva se već naveliko dogovaraju i pripremaju: https://www.italy-croatia.eu/web/it-hr-interreg-2021-2027/1st-call-for-proposals .
A što za EU projekte znači prelazak na euro? Pomalo se svi privikavamo na našu novu valutu, prvi susreti s plaćanjem u novoj valuti su uvijek barem malo nespretni, pogotovo u ovo prijelazno vrijeme kada su u punom opticaju obje valute – i nova i stara. Kaos u novčaniku i uzbuđenje na blagajni!
Za EU projekte to je zapravo odlična vijest. Mnogi naši klijenti iz svojih projekata financiranih iz EU fondova nabavljaju opremu iz inozemstva, najčešće jer se radi o vrlo specifičnoj opremi koja niti nije dostupna na domaćem tržištu. Kako su projekti do pred neki dan bili izraženi isključivo u hrvatskim kunama, potraživali smo troškove projekta u kunama, dok su plaćanja vršena u eurima. Tako su naši klijenti u pravilu imali trošak same konverzije kuna u eure kod plaćanja, a onda još i dodatni trošak konverzije kod odobravanja troškova, a koji zapravo nisu očekivali. Naravno što je bio veći iznos nabave, taj nepotrebni trošak dvostruke konverzije bio je veći, i nije se mogao financirati iz projekta, odnosno bio je uvijek na teret korisnika. Sada ti nepotrebni troškovi također odlaze u povijest. Sve će se nadalje ugovarati u eurima, plaćati u eurima s redovnog žiro računa, a troškovi pravdati u istoj valuti. Jednostavno!
