Impuls Savjetovanje: Šteta od nekorištenja EU fondova veća je od sloma Agrokora

Ima tako nekih događaja u životu koje, iako nisu pretjerano bitni i ne predstavljaju neku važnu životnu prekretnicu, iz nekih razloga ostavljamo dugotrajno urezanima u naša sjećanja. Jedan od takvih događaja zbio mi se prije nekoliko godina kad mi je, tijekom sudjelovanja na jednom panelu na kojem se raspravljalo o prilikama i neprilikama hrvatskog gospodarstva, voditeljica panela postavila jedno vrlo izazovno pitanje: “Kad biste samo jednom riječju ili asocijacijom trebali okarakterizirati hrvatsko gospodarstvo danas, koja bi to riječ ili asocijacija bila?” reče vrlo hladno voditeljica, a u cijeloj dvorani nastade potpuni muk. Tišina, tajac.
OK, možda se radilo samo o mojem osobnom dojmu koji je nastao zbog činjenice da u djeliću sekunde moram producirati neki smisleni odgovor, ali imao sam dojam da svaki pojedinac u dvorani, sam za sebe, pokušava dati odgovor na ovo pomalo čudno, a opet tako logično i jednostavno pitanje. I bez obzira na to što mi je u tim milisekundama kroz glavu prostrujalo na desetke mogućih različitih odgovora pa i manje ili više primjerenih asocijacija, gotovo polusvjesno, tiho i pomalo uplašeno izgovorih jednu jedinu riječ. Egocentričnost.

Prema Klaićevom rječniku “egocentričnost (lat. ego ja, centrum, središte) jest mišljenje i djelovanje, koje svjesno ili nesvjesno, u središte svega stavlja svoje ja i samo svoje koristi, koji sebe smatra središtem svega”. Zanemarujući, pri tomu, potrebe svih ostalih, nameće mi se gotovo sam od sebe logički nastavak ove Klaićeve definicije.

EU fondovi su lijek za egocentričnost hrvatskog gospodarstva

Hrvatsko gospodarstvo je doista, u samoj svojoj osnovi, od samih početaka složeno kao iznimno egocentričan sustav pri čemu je egocentričnost imala više pojavnih oblika. Tako, primjerice, kad govorimo o poslovanju privatnog sektora, primjećujemo njegovu agrokor-centričnost; proučavanjem regionalne razvijenosti govorimo o ZG-centričnosti, a analizom fiskalne, a posebno monetarne politike, dolazimo do identifikacije uvozno-centričnosti hrvatskog gospodarstva.

Posljedice svih raznih oblika egocentričnosti su vidljive – odlazak radno aktivnog stanovništva, zaostajanje u razvoju, nekonkurentost većine sektora gospodarstva te iznimno slaba pokrivenost uvoza izvozom. Nije mi poznato postoje li dokazane medicinske metode kojima psihijatri liječe egocentričnost nekog pojedinca, ali sam poprilično siguran da za egocentričnost hrvatskog gospodarstva postoji jedna vrlo učinkovita terapija – pametno korištenje EU fondova.

Umjesto da svoju koncentraciju usmjeri na što brže i učinkovitije korištenje financijskih doza iz EU terapije, pažnja mu je usmjerena na Agrokor, jedan od ključnih uzročnika egocentričnosti, koji ne samo da više nema financijskih doza, nego ih je obilato potrebno injektirati, naravno iz džepova svih građana

Psihoterapija za bolesno hrvatsko gospodarstvo započinje injekcijama u vidu bespovratnih potpora i financijskih instrumenata usmjerenih uglavnom malim i srednjim poduzećima, a velikim su tvrtkama namijenjene one za istraživanje i razvoj ili energetsku učinkovitost. Terapija se nastavlja favoriziranjem onih projekata koji dolaze s područja ispodprosječne ekonomske razvijenosti, dok vrhunac liječenja proizlazi iz činjenice da se potiču oni sektori u kojima Hrvatska ima ili bi trebala imati iznimne pretpostavke za konkurentnost na međunarodnoj razini.

Metode liječenja putem EU terapije sadrže sve ono što dosad nismo ukomponirali u svoje strategije i politike te su upravo suprotne od onoga što smo proteklih više od 25 godina razvijali kroz gospodarski sustav.

Šok-terapija iz EU-a može nas spasiti i od posljedica sloma Agrokora

EU psihoterapija je poprilično raznolika i iznimno jaka. Preko 10,6 milijardi doza do kraja 2020. godine kroz tri različita europska fonda, desetak prioritetnih osi te više različitih natječaja koji su već raspisani ili će tek biti raspisani za razne korisnike – od privatnog sektora do javne uprave, lokalne samouprave, javnih i komunalnih poduzeća, škola, udruga i civilnog sektora.

Šok-terapija uključuje i kontrolu namjenskog trošenja sredstava te vrlo strogo pridržavanje svih procedura i postupaka. Pravilnim, pravovremenim i doziranim korištenjem terapije očekuje se da bi pacijent mogao brzo napredovati te u velikoj mjeri smanjiti svoj stupanj egocentričnosti.

Posljedice svih raznih oblika egocentričnosti su vidljive – odlazak radno aktivnog stanovništva, zaostajanje u razvoju, nekonkurentost većine sektora gospodarstva te iznimno slaba pokrivenost uvoza izvozom

Primijećeno je, međutim, da se nakon početnog entuzijazma, pacijent polako vraća svojim starim, lošim navikama. Doze lijekova se koriste poprilično sporo, a pacijent rijetko navraća liječniku (čitaj: raspisuje nove natječaje).
Bolesniku na raspolaganju stoji 10,6 milijardi eura, ali on ne poduzima ništa
Umjesto da svoju koncentraciju usmjeri na što brže i učinkovitije korištenje financijskih doza iz EU terapije, pažnja mu je usmjerena na Agrokor, jedan od ključnih uzročnika egocentričnosti, koji ne samo da više nema financijskih doza, nego ih je obilato potrebno injektirati, naravno iz džepova svih građana.

I dok bolesniku na raspolaganju stoji već spomenutih 10,6 milijardi eura zdravog europskog novca, on se zabavlja s 21,7 milijardi kuna ispravaka na Agrokorovom kapitalu i načinima kako ista sredstva nadoknaditi. S obzirom na to da je Agrokor tema od nacionalnog interesa zbog koje se osnivaju povjerenstva, provode uhićenja i raspisuju tjeralice, logički si postavljam pitanje hoće li netko 2022. godine razmišljati o odgovornosti za nekorištenje sredstava koja nam stoje na raspolaganju iz EU fondova?

Psihoterapija za bolesno hrvatsko gospodarstvo započinje injekcijama u vidu bespovratnih potpora i financijskih instrumenata usmjerenih uglavnom malim i srednjim poduzećima, a velikim su tvrtkama namijenjene one za istraživanje i razvoj ili energetsku učinkovitost

Jer bojim se da bi financijska šteta od nekorištenja EU fondova mogla biti znatno veća i mnogo značajnija za hrvatsko gospodarstvo od one koja proizlazi iz afere Agrokor.

Darko Liović partner je u tvrtki Impuls savjetovanje d.o.o. koja se bavi pripremom EU projekata i njihovom provedbom. Menadžer je s dugogodišnjim iskustvom u financijama i reviziji te s pozicijama u privatnom i javnom sektoru. Od 2012. do 2016. godine obnašao je dužnost predsjednika Uprave Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG – BICRO) koja obavlja aktivnosti Provedbenog tijela 2. razine za EU fondove. Bio je i dugogodišnji zaposlenik u Big 4 tvrtkama: Ernst & Youngu i Delloiteu.