Financiranje najmanjih – bespovratne potpore ili financijski instrumenti, mr. sc. Goran Becker

Mala i srednja poduzeća se često navode kao temelj zdravih ekonomija, što nije ni čudno jer čine velik udio poduzeća u cijelom gospodarstvu te zapošljavaju značajan udio radne snage. Nije iznenađenje da je slično i u hrvatskom gospodarstvu, jer upravo mala i srednja poduzeća imaju udio od 99.7% svih poduzeća te zapošljavaju više od dvije trećine svih zaposlenih u gospodarskim subjektima. Kao što je i poznato, većina natječaja za dodjelom bespovratnih potpora, uz izuzetak onih koji potiču istraživanje i razvoj, te imaju za cilj povećati udio istraživanja i razvoja u BDP-u, jest namijenjen malim i srednjim poduzetnicima. Pod tu kategoriju spadaju i mikro poduzetnici, društva i obrti s manje od 10 zaposlenih te poduzeća čiji godišnji promet i/ili godišnja bilanca ne premašuje 2 milijuna EUR. Međutim, kategorija mikro poduzetnika jest u praksi vrlo široka, jer uključuje poduzetnike početnike s praznom bilancom, koji de-facto ne mogu koristiti bespovratna sredstva zbog nedostatka financijskih pokazatelja, pa sve do poduzeća koje imaju i po jedan ili dva milijuna kuna dobiti, te broje 9 zaposlenih.  Ova posljednja naravno nisu česta i s vremenom rastu, i prelaze u iduću kategoriju, kategoriju malih poduzeća.

Ovdje ću kratko zastati i osvrnuti se na uvriježenu zabludu oko EU fondova i mogućnosti koje oni pružaju poduzetnicima početnicima, kao i najmanjim poduzećima i obrtima. Nažalost, u većini slučajeva, bespovratne potpore i EU natječaji nisu prava adresa za dotične poslovne subjekte. Zapravo, poduzećima i obrtima s tek nekoliko zaposlenih i relativno malim prometom, na razini nekoliko stotina tisuća kuna, i uz skromnu dobit namijenjeni su mikro krediti koji pripadaju kategoriji financijskih instrumenata. Subvencionirani mikro krediti, uz nisku kamatnu stopu, jeftiniji trošak obrade kredita u odnosu na komercijalne kredite, prihvatljivu ročnost koja u teoriji ide do 10 godina s počekom, nude nešto što natječaji za dodjelom bespovratnih sredstava ne mogu ponuditi, a to je relativno brza obrada poslanih zahtjeva. Uz cijenu kapitala, svim poduzetnicima, a posebno najmanjim izuzetno je bitna brzina obrade zahtjeva te brzina donošenja odluke o financiranju. U praksi ova procedura može potrajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, što ovisi o kvaliteti investicijske studije, prikupljenim pismima namjere, predugovorima, financijskim izvještajima, i svemu onome što čini dobru projektnu prijavu. Tri do četiri mjeseca može se činiti dugo za isplatu sredstava kredita na žiro račun društva, ali to je u mnogim slučajevima tri do četiri puta brže od evaluacije projektnih prijava za dodjelu bespovratnih sredstava iz EU fondova. Kao jedan od eklantantnih EU natječaja za dodjelom bespovratnih potpora za male i srednje poduzetnike ističe se „E-impuls“ iz 2016. godine u kojem su poduzetnici bili prisiljeni čekati preko 16 mjeseci do donošenja odluka o financiranju te isplate predujmova. U navedenom periodu jedan dio mikro poduzetnika, koji je pozitivno ocijenjen jest odustao od odobrenih potpora jer su svoje poslovne ciljeve u međuvremenu realizirali iz drugih izvora financiranja. Drugi mikro poduzetnici su morali odustati zbog značajnog smanjenja svojih kapaciteta te nemogućnosti ispunjenja indikatora poziva u vidu novog zapošljavanja, a neki su u međuvremenu postali poduzetnici u poteškoćama. Srećom, na listi je bilo dovoljno pozitivno ocijenjenih prijavitelja, koji su nakraju realizirali pozitivne odluke. Moram napomenuti, da sam ovdje naveo radikalne, ali isitnite slučajeve onih najmanjih poduzeća, koji su zbog tromosti sustava, na kraju platili danak. Ipak, ne zalažem se za ukidanje ovakvih natječaja jer su oni rijetki i potrebni, već se zalažem za poštivanje rokova za donošenje odluka o financiranju koji su navedeni u uputama za prijavitelje.

Kada govorimo o natječajima za dodjelom bespovratnih sredstava za male i srednje poduzetnike iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, tada je razvidno da upravo sektori visoke dodane vrijednosti, poput prerađivačke industrije i ICT sektora imaju velik izbor poziva kojim mogu financirati svoje poslovne poduhvate. Naime, zbog ograničenja djelatnosti poduzeća specifične djelatnosti su administrativno neprihvatljive, dok su druge uputama prihvatljive, ali de-facto imaju malu vjerojatnost prolaska na natječajima za dodjelu bespovratnih sredstava. Također, pozivi koji potiču kapitalna ulaganja, primjerice poput onog u svrhu proširenja proizvodnih kapaciteta, imaju „bodovnu ljestvicu“ visoko podignutu već u administrativnom dijelu, omjeru kapitala i pasive, te u evaluacijskom dijelu, koji se odnosi na financijski kapacitet prijavitelja, poput koeficijenata likvidnost i zaduženosti.

S druge strane, male tvrtke, a posebno one najmanje većinom nemaju mogućnost odobrenja dodjele bespovratnih sredstava iz domene istraživanja i razvoja. Naime, projektna prijava u sklopu poziva za dodjelom bespovratnih sredstava pod nazivom „Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja“ zahtijevala je kompleksnu pripremu projektne prijave bez obzira je li tvrtka konkurirala za skromnih 190 tisuća kuna bespovratne potpore ili vrtoglavih 56 milijuna bespovratne potpore. Zbog ovog razloga, posebice male i mikro tvrtke su teško izdvajale sredstva za pripremu zahtjevnih projektnih prijava, za razliku od velikih te srednjih tvrtki, koje su pripremu projekte financirale bez problema. Iskreno se nadam da će ovaj propust, na sreću i radost onih najmanjih, biti ispravljen u idućem pozivu koji bi trebao ići pred kraj tekuće godine.

Za sam kraj ove kolumne, htio bih se osvrnuti na još jedan aktualan i popularan poziv koji je namijenjen i onim najmanjim poduzetnicima, a to je natječaj Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, pod imenom „Poboljšanje konkurentnosti i učinkovitosti MSP kroz informacijske i komunikacijske tehnologije, ili skraćeno „IKT natječaj“. Taj natječaj, kojeg su zbog iskorištenja raspoloživih sredstava u samo 35 sekundi od otvaranja poziva u žargonu nazvali natječajem „najbržeg prsta“, svakako je bio već u samom planiranju manjkav, jer zbog brzine obrade poslanih prijava obuhvaćeno je dvjestotinjak poduzeća što je četiri puta manje od ukupnog broja pripremljenih projekata.

Sretna okolnost novog poziva, koji je trenutno u postupku javnog savjetovanja, jest činjenica da će biti evaluirane sve projektne prijave, s razmjerno različitim pristupom u ocjenjivanju malih i srednjih poduzeća u odnosu na prvotni poziv. Kako bi država osigurala kvalitetu odobrenih prijava predložena su dva nova kriterija. Prvi kriterij, koeficijent tekuće likvidnosti, nagrađuje konzervativan pristup kratkoročnih zaduženja naspram kratkotrajne imovine, a drugi kriterij, stimulira vrijednost za novac koju projekt nudi, točnije boduje se omjer povećanja prihoda u drugoj godini nakon završetka projekta u odnosu na iznos tražene bespovratne potpore.  Upravo posljednji kriterij može biti otegotna okolnost kod bodovanja mikro poduzetnika, te im u novom pozivu onemogućiti sufinanciranje unaprjeđenja poslovnih procesa uvođenjem novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i spriječiti im povećanje konkurentnosti. Poznata izreka, „kad nekom smrkne, drugom svane“ ovdje nalazi svoju pravu uporabu, jer ukoliko javno savjetovanje bude usvojeno na opisani način, u novom natječaju profitirati će jaka mala i srednje poduzeća, koja će ići na veće investicije te naravno na više iznose bespovratnih potpora. Na taj način u odobrenim projektima će biti pokriveno barem polovica troškova uvođenja te prilagodbe ICT sustava zvučnih akronima kao što su CRM, ERP i DMS. Naravno, zasigurno neće biti naodmet i sufinanciranje pola troška nabavke nove računalne i mrežne opreme, poslužitelja i radnih stanica. Međutim, postavljam na kraju logično i legitimno pitanje, koliko će ovim izmjenama biti zakinuti oni najmanji u stupu poduzetništva, mikro poduzetnici?

 

Autor: mr. sc. Goran Becker, partner u IMPULS Savjetovanju.

Članak preuzet iz časopisa LIDER.

Fotografija preuzeta s portala Business Leader Magazine.