EU sredstva za inovacije i razvoj, mr. sc. Goran Becker

Dobro je poznata činjenica da upravo zahvaljujući kontinuiranom ulaganju u inovativnost svojih proizvoda i usluga, uspješna poduzeća povećavaju svoju konkurentnost te osiguravaju dobru tržišnu poziciju. Također, postoji čvrsta korelacija između ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije te rasta prihoda odnosno profitabilnosti poduzeća. Isto tako, nisu zanemarive niti dostupne porezne olakšice i bespovratni poticaji za ulaganja poduzeća u razvojne projekte sukladno zakonu koji je stupio na snagu ovog ljeta – zakonu o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte. Iz tih razloga nije niti čudno da je istraživanje, razvoj i inovacije već godinama tema koja je interesantna kreatorima politika te je također prisutna u makroekonomskoj i mikroekonomskoj literaturi.

Posebnu važnost inovativnosti zemalja članica posvetila je Europska komisija koja redovito prati njihov napredak te objavljuje ljestvicu europske inovativnosti. Naime, prema rezultatima istraživanja iz 2016. godine, Hrvatska je u odnosu na prosjek zemalja EU rangirana među slabijim zemljama, s padom uspješnosti od 1.4% u odnosu na 2010. godinu. Nije iznenađenje da na ljestvici europske inovativnosti predvode Švedska, Danska i Francuska, sa izdvajanjima oko 3% BDP-a za istraživanje i razvoj. Podaci za Hrvatsku za isto razdoblje su poražavajući – samo 0.85% izdvajanja za istraživanje i razvoj.

Kako bi preokrenula trend izrazito niskog ulaganja u istraživanje i razvoj te omogućila ispunjenje strateškog cilja povećanja ukupnog ulaganja u istraživanje i razvoj na razinu 1.4% BDP-a, država je odlučila zauzeti čvršći stav te objaviti više različitih EU natječaja poticanja istraživanja, razvoja i inovacija. Već krajem ove godine izlaze četiri takva natječaja kojima će se poduzećima dodijeliti oko 1.5 milijardu kuna bespovratnih potpora. Jedan od natječaja je i onaj u kojem su osim malih i srednjih, prihvatljiva i velika poduzeća, jest „Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja“. Radi se o natječaju teškom oko pola milijarde kuna koji poduzećima omogućuje suradnju sa znanstvenim organizacijama – fakultetima i institutima u cilju razvoja novog inovativnog proizvoda ili usluge. Drugim riječima, zahvaljujući bespovratnim sredstvima poduzeće može angažirati tim znanstvenika koji će tijekom tri do četiri godine zajedničkim partnerskim radom razvijati inovativan proizvod ili uslugu.

Iskustvo pokazuje da u inicijalnoj fazi, prilikom razmatranja projektne ideje, pojavljuju se prve nedoumice – što je zapravo inovacija i imamo li mi uopće u poduzeću inovaciju koju bismo mogli prijaviti na natječaj. Nažalost, često prevladava shvaćanje da inovacija mora biti nešto poput Concept One električnog automobila tvrtke Rimac Automobili. Istina je da je tom poduzeću odobren projekt istraživanja i razvoja, ali također postoje i poduzeća manje zvučnih imena koji uspješno provode svoje razvojno-istraživačke projekte. Primjer jednog takvog projekta kojeg smo pripremili za klijenta te ga sada i provodimo ima za cilj izgradnju prototipa inovativne tehnologije lomljenja metalne strugotine te izgradnju prototipa inovativne tehnologije dimenzionalnog mjerenja kao i kontrole metalnih izradaka. Tržišni potencijal tog projekta jest značajan budući da će ukupna vrijednost globalnog tržišta tvrtki koje operiraju na području strojne obrade metala do 2020. godine iznositi 642 milijarde dolara.
Iako prerađivački sektor i ICT sektor čine većinu odobrenih projekata, djelatnost poduzeća nije presudna za odobrenje nego potencijal za komercijalizaciju razvijanog inovativnog proizvoda, usluge ili poslovnog procesa.

Ujedno, za razliku od natječaja proširenja kapaciteta proizvodnje koji potiče izgradnju proizvodnih pogona i ulaganja u nove strojeve i opremu, natječaj istraživanja i razvoja potiče dijametralno suprotne aktivnosti i ciljeve, uz različitu strukturu troškova. Naime, proračun takvog razvojnog projekta u proizvodnom sektoru većim dijelom čine plaće projektnog tima, repromaterijal te amortizacija strojeva, što je i većim dijelom sufinancirano iz bespovratne potpore. Pri tome, manjinski dio projektnog budžeta čini ulaganja u opremu i osnovna sredstva, te je taj dio znatno i manje sufinanciran.

Jedno od pitanja koje bi si poduzetnik na početku mogao postaviti pri prijavi na natječaj jest, da li uz pomoć fakulteta ili instituta mogu riješiti problem u proizvodnom procesu a koji utječe na smanjenje štetnosti na okoliš te sigurnost radnika? Koje bi to bilo rješenje i da li slična rješenja već postoje na tržištu? Ako ne postoje, da li mogu uz pomoć EU sredstava zatvoriti financijsku konstrukciju te razviti prototip inovativne tehnologije? Naravno, navedena pitanja nisu primjenjiva za poduzetnike koji razvijaju inovativnu ICT platformu, ali mogu poslužiti proizvodnom sektoru u cilju razvoja novog proizvoda kao što je to primjerice spomenuti inovativan mjerni uređaj. U projektu moguće je objediniti istraživanje i razvoj različitih tehnoloških prototipa u jedinstvenu cjelinu i to sa značajnim sufinanciranjem države. Pri tome, valja naglasiti da se svaki projekt mora uklopiti u barem jedan prioritet iz Strategije pametne specijalizacije, u području zdravlje i kvaliteta života, energije i održivog okoliša, prometa i mobilnosti, sigurnosti ili hrana i bio-kemije.

Na kraju, dosadašnje iskustvo iskristaliziralo je nekoliko izazova koje stoje na putu prave sinergije gospodarstva i znanosti. Naime, profesore i znanstveni projektni tim nije moguće motivirati financijskom stimulacijom pri ispunjenju projektnih zadataka – jer primaju plaću iz državnog proračuna. Njihova se korist sudjelovanja u projektu sastoji od mogućnosti zapošljavanja novih asistenata te nabavke opreme za potrebe projekta. Na ovaj način profesorima i znanstvenicima EU projekti nisu toliko primamljivi u odnosu na tržišne projekte koji nisu financirani iz EU izvora, a u kojima ugovaraju znatno atraktivnije uvjete poslovne suradnje. Drugi izazov u pripremi projektnih prijava na natječaj odnosio se na složenost pripremne dokumentacije te sporadičnu nedosljednost, međutim navedeni problem je tijekom vremena otklonjen.

Usprkos spomenutih nedostataka prošlih natječaja, natječaji istraživanja i razvoja su zasigurno potrebni te će imati pozitivan utjecaj na gospodarstvo. Bez sumnje, ulaganje u istraživanje i razvoj omogućuje poduzećima diferencijaciju proizvoda što rezultira povećanjem njihove konkurentnosti. S druge strane, ulaganjem u inovativni proizvodni proces poduzeća, smanjuju se troškovi proizvodnje te se povećava produktivnost, što opet za posljedicu ima jačanje konkurentnosti poduzeća. Istraživanje i razvoj uvijek je povezano sa promjenama, a promjene su nužne u rastu poduzeća.

 

Autor: mr. sc. Goran Becker, partner u IMPULS Savjetovanju.

Članak preuzet iz časopisa LIDER.

Fotografija preuzeta s portala Inside small business.