2017. – godina u kojoj vlast proizvođačima nije otvorila put do EU fondova

Krajem godine obično se zbrajaju dojmovi, pa ukoliko ste već pročitali desetke različitih analiza o tome kako nam je bilo u protekloj godini, onda ću vas morati razočarati jer ni moja posljednja ovogodišnja kolumna neće biti izuzetak.

Kraj jedne i početak druge godine gotovo uvijek sa sobom povlače i važne životne odluke. Vjerujem da ste se i sami pokoji put našli u iskušenju da upravo od 1. siječnja započinjete s epohalnim, krucijalnim promjenama. Tako ste sigurno bezbroj puta Vi ili netko od Vaših bližnjih odlučili da ćete od Nove godine započeti s dijetom, izmijeniti način prehrane i života, izabrati nove prioritete i životne ciljeve ili prestati pušiti. Ambiciozni ciljevi. Čvrste odluke. Šaka o stol. “Ovaj put nema šale, stvarno ću uspjeti, vidjet ćeš“, može se čuti od donositelja novogodišnjih odluka.

Iz šupljeg u prazno

2017. godina započela je spektakularnom poreznom reformom. Ili je barem spektakularna bila njezina najava. Spektakl se u konačnici sveo na dva Vladina poteza vrijedna rasprave – izmjena obračuna poreza na dohodak te smanjenje stope poreza na dobit. Ostale mjere tko-zna-koje-po-redu porezne reforme teško se uopće mogu nazvati reformskim pa nisu niti vrijedne spomena i neke podrobnije analize jer, kao i dosad, uglavnom su se svele na dobro poznatu računovodstvenu kombinatoriku: “Ovdje ću malo povisiti da bih tamo mogao malo smanjiti”.

Ili, narodski rečeno, iz šupljeg u prazno.

Često se može čuti kako je Vlada poreznom reformom porezno rasteretila troškove rada, što je jedna od najvećih zabluda ove reforme. Istina jest da je Vlada izmijenila način obračuna poreza na dohodak tako da je izvršena redistribucija sredstava iz bruto plaće čime je više zarađenog novca ostavljeno građanima za osobnu potrošnju, a manje sredstava se putem poreza na dohodak slilo u državni proračun. Međutim, u konačnici, za poduzetnike i poslodavce, ukupni trošak plaće je ostao identičan, dakle jednako visok kao i prije 2017. godine pa se nikako ne može govoriti o poreznom rasterećenju troškova rada.

Upravo činjenica da je dominantna sastavnica hrvatskog BDP-a osobna potrošnja stanovništva uz znatan doprinos javne potrošnje, predstavlja glavni strukturni gospodarski poremećaj te dugoročno najopasniji okidač za neku novu hrvatsku recesiju

Nadalje, način na koji je provedena reforma poreza na dohodak, a po kojoj je najveće povećanje neto plaće pripalo pojedincima s najvećim osobnim dohocima, ukazuju na to kako je i aktualna Vlada, gle iznenađenja, prednost dala ostvarenju očekivanih kratkoročnih pozitivnih efekata reforme u odnosu na strateško promišljanje i mjere kojima bi se stvorile pretpostavke za dugoročni gospodarski rast.

Politika nalik liječenju ovisnika jačim dozama

Naime, bilo je za očekivati kako će povećanje osobnih dohodaka dovesti do rasta osobne potrošnje, a budući da je osobna potrošnja najznačajnija stavka BDP-a, jasno je da ovakav potez dovodi i do kratkoročnog pozitivnog utjecaja na rast BDP-a. Iako se ovakav potez može činiti kao dobar i logičan, u konačnici je riječ o dugoročno potpuno promašenoj politici.

Upravo činjenica da je dominantna sastavnica hrvatskog BDP-a osobna potrošnja stanovništva uz znatan doprinos javne potrošnje, predstavlja glavni strukturni gospodarski poremećaj te dugoročno najopasniji okidač za neku novu hrvatsku recesiju. I umjesto da se reformske mjere Vlade usmjere prema drugim dvjema komponentama BDP-a, tj. rastu neto izvoza roba i usluga te rastu investicija, mjere koje je Vlada provodila u 2017. godini prvenstveno su bile usmjerene baš na jačanje osobne potrošnje, a u drugoj polovici godine i na jačanje javne potrošnje. Slikovito rečeno, ovakva politika sliči liječenju ovisnika novim, jačim dozama.

Veliki planovi o tome kako će se procedura odobravanja EU sredstava skratiti na 120 dana od datuma podnošenja prijave sveli su se u stvarnosti na produljenje prosječnog trajanja procedure na gotovo 360 dana. Toliko o poticanju onih koji bi trebali biti temelj dubinskih, korjenitih gospodarskih reformi – poduzetnicima

Posljedice ovakve politike već su vidljive.

Porezna reforma dovela je do rasta osobnog dohotka djela stanovništva koje je, izmoreno dugogodišnjom krizom, povećalo osobnu potrošnju. Osobna potrošnja u zemljama kao što je Hrvatska, koja ima nisku proizvodnu bazu, posebno roba široke potrošnje, utječe na rast potražnje za uglavnom inozemnim dobrima. Par stotina kuna više mjesečnog dohotka prosječnog građanina uglavnom se pretočilo u kupnju novih mobilnih telefona, bijele tehnike, novih televizora, dok su oni hrabriji odlučili investirati u nove rate za kupnju osobnih automobila.

Dosad smo se šalili, ali ovaj put ćemo sigurno uspjeti!

U konačnici, veći dio višeg osobnog dohotka završio je kupnjom uvoznih dobara. To potvrđuju i podaci DZS-a koji pokazuju da je u 2017. godini deficit vanjskotrgovinske robne razmjene u prvih devet mjeseci povećan za više od 5% u odnosu na 2016. godinu ili za dodatnih 2,3 milijarde kuna.

EU fondovi trebali su u 2017. godini poslužiti upravo kao najvažniji instrument poticanja novih, zdravih investicija i izvozne baze hrvatskog gospodarstva. Nažalost, ne samo da u ovoj godini nije otvoren niti jedan jedini EU natječaj za bespovratna sredstva namijenjena širenju proizvodnih kapaciteta u prerađivačkoj industriji i jačanju konkurentnosti, nego je još poraznija činjenica da za natječaje koji su bili otvoreni u 2016. godini (primjerice e-impuls ili Kompetentnost MSP-a), poduzetnici koji su se prijavili uglavnom nisu dobili isplaćenu niti jednu EU kunu za svoje projekte.

Osobna potrošnja u zemljama kao što je Hrvatska, koja ima nisku proizvodnu bazu, posebno roba široke potrošnje, utječe na rast potražnje za uglavnom inozemnim dobrima. Par stotina kuna više mjesečnog dohotka prosječnog građanina uglavnom se pretočilo u kupnju novih mobilnih telefona, bijele tehnike, novih televizora, dok su oni hrabriji odlučili investirati u nove rate za kupnju osobnih automobila

Veliki planovi o tome kako će se procedura odobravanja EU sredstava skratiti na 120 dana od datuma podnošenja prijave sveli su se u stvarnosti na produljenje prosječnog trajanja procedure na gotovo 360 dana. Toliko o poticanju onih koji bi trebali biti temelj dubinskih, korjenitih gospodarskih reformi – poduzetnicima.

Premijer Andrej Plenković je u novogodišnjem intervjuu izjavio kako je u 2018. temeljna zadaća svim ministrima da iduća godina mora biti godina dubokih, korjenitih reformi. Jer dosad smo se šalili. A sad šakom o stol – ovaj put nema šale, stvarno ćemo uspjeti, vidjet ćete.